Obzirom da od Dublina do Zagreba nema direktnog leta, kad putujemo moramo presjedati na nekom europskom aerodromu.
Svima njima, osim zagrebačkog, jedno je zajedničko – aerodromi su ogromni, ogromni broj putnika, letova, prtljage. Nevjerojatna organizacija. Neki su toliko veliki da između teminala vozi vlak. Većina ih ima više terminala, bezbroj gateova, svoje shuttleove i autobuse koji imaju i po desetak autobusnih stanica uzduž teminala. Organizacija je fascinantna jer je hrpa ljudi u tranzitu, ne preuzimaju prtljagu nego samo prolaze kroz aerodrom. Ako pogledate promet po tim aerodromima otprilike svaku minutu sleti ili poleti jedan avion. Tisuće ljudi, tisuće kofera, tisuće aviona.
Cijelim putem po aerodromima nalaze se zaposlenici koje možeš pitati za smjer ili bilo kakvu pomoć.
Čeka se u redovima na security check no nigdje se ne čeka zato jer nema službenika na šalteru. Ako si u tranzitu ne prolaziš provjeru pasoša na aerodromu.
I onda sletiš u Zagreb 😀
11.40 – skoro pa je podne.
Avion stane u pored zgrade, u blizini nema drugih aviona s putnicima jer vjerojatno u zadnjih sat vremena nitko nije ni sletio ni poletio. Dok svi putnici izađu iz aviona, uđu u bus koji vodi do teminala, dođu busom do terminala i uđu u zgradu, prođe desetak, možda petnaestak minuta.
Znači, petnaest minuta nakon slijetanja, otprilike 200 ljudi dođe u zgradu na provjeru pasoša, a na šalterima – NIKOGA. Kad se ljudi skupe, dolazi službenik i kaže – samo malo pričekajte da upalim kompjuter.
Oni do podneva nisu upalili kompjutere!
Oni nisu stigli upaliti kompjutere od kad su došli na posao.
Nisu stigli upaliti kompjutere od kad je avion sletio.
Nisu stigli od kad se dvjesto ljudi šetalo od aviona do busa, pa od busa do zgrade.
Ne.
Tek kad se dvjesto ljudi skupilo ispred šaltera, tada je on navratio na svoje radno mjesto i mrtav – ladan rekao: samo malo pričekajte da upalim taj stroj koji se ne smije upaliti prerano, ne, ne, ne, tek kad se skupite.
I onda dvjesto kretena, koji su upravo došli s aerodroma po kojem prođu deseci tisuća ljudi dnevno i na kojem sve funkcionira ko po loju, čeka njega – da upali kompjuter! U podne.
Bez obzira na tranzit, svi prolaze provjeru pasoša. Kad se upali kompjutor. U podne.
Dobrodošli u Hrvatsku.
Ne dolazite prije podneva.