Kao i sve prave teenagerice, moje Plavuše moraju odraditi iskustvo večenjih izlazaka u klubove.
Glavni glumci su petnaest/šesnaestgodišnjaci, tj. maloljetnici.
Počelo je još u Zagrebu, kada su se ulaznice za klubove prodavale u školama. Izlazak bi počeo oko 22 sata, po djecu bi se dolazilo oko dva ili tri u noći ispred kluba. Oni koji su htjeli imati mjesto za stolom u klubu, morali su ga zakupiti, a u cijenu “stola” je bila uključena litra žestice. Ne voda, ne sokovi, samo litra žestice. Ponavljam, ulaznice su se kupovale u ŠKOLI preko posrednika, no osim djece, u klub je mogao ući tko god je htio jer je klub radio kao i bilo koju drugu večer. Nitko nije pazio piju li djeca alkohol, puše li travu ili koriste li išta nedozvoljeno. Naravno da ih je pola bilo pijano, za njih nije nitko mario, svatko se kotrljao kako je znao.
Naravno da se i u Dublinu izlazi u klubove.
Ulaznice se isto kupuju preko posrednika u školi, ali s razlikom da za određeni datum mogu kupiti učenici samo te generacije. Obzirom da je ta večer rezervirana za petnaestgodišnjake, u klubu se ne toči alkohol. Naravno da teenageri misle da su popili svu pamet svijeta i pokušavaju ili prošvercati alkohol ili dođu pijani/polupijani i misle kak će biti velike face u klubu tako naroljani.
Na ulazu iznenađenje (za one koji su prvi puta došli):
Security provjerava torbe i uzima alkohol. Isti taj security odmah na ulazu radi screening izgledaju li klinci pripito. Na najmanju sumnju alkoholiziranosti, odmah ih izdvajaju u zasebnu sobu. Ta soba je prepuna genijalaca. Tu ih dočekuje fantastična četvorka:
- paramedic – procjenjuje jesu li zaista pijani/pripiti i koliko, procjenu govori bilježniku 😀
- bliježnik – vodi bliješke o stupnju naroljanosti, po potrebi zove hitnu, a ako nije za hitnu, uzima podatke o roditeljima i zove roditelje
- žena koja pokušava održati djevojke u budnom stanju i iznad poda
- muškarac koji to isto pokušava sa dečkima
Ukratko, nevjerojatna organizacija i briga za djecu.
Tako se jedan dio djece jako dobro zabavi u klubu, a jedan dio dođe samo do ulaza tj. sobe pored ulaza.
Što je zajedničko zagrebačkoj i dublinskoj djeci u klubovima?
Oblačenje. Zajednički nazivnik sve (ženske) garderobe u oba grada je da mora biti kraća od štikli. Štikle što više, a šosevi i majice što kraći. Sajam neukusa se ne može suzbiti nikakvim pravilima 😀
Šminka – fasadeks je mala beba prema ovom cirkusu, to nema veze s državom u kojoj se nalaze.
Teenageri su teenageri, gdje god bili.
No, ovdje barem u toj svojoj genijalnosti teenagerskih odluka nisu prepušteni sami sebi.
