Kad pisem o školi, jako puno ljudi koji ne žive ovdje, misli da pretjerujem, ukrašavam ili idealiziram. Vjerojatno zato jer je ovo što pišem toliko različito od onoga na što smo navikli, da je ljudima u Hr to sasvim nevjerojatno. No istina je, ovo je jedan sasvim drugi svijet, doista okrenut ljudskosti i djeci. Iako clanak nije iz Irske, situacija je ovdje ista.
Dječak s autizmom je polagao SAT test, mislim da je to kao matura, test nije položio, no pismo koje je dobio kao prilog uz rezultat govori sve.
Da, ovdje djeca dobivaju svjedodžbe u kojima se naglašavaju njihove sposobnosti, a ne mane…
Da, ovdje se zaista bave isključivo pozitivnom motivacijom, emocionalnim zadovoljstvom, izgradnjom samopouzdanja kod djece i svijesti da svatko vrijedi i svatko ima osobine na koje može biti ponosan i koje treba cijeniti.
Kad malo bolje razmislim, stvarno nije teško biti divan profesor, potrebno je samo negativnu motivaciju pretvoriti u pozitivnu. Kaznu u nagradu. Naglašavanje pogrešnoga promijeniti u naglašavanje ispravnoga. Traženje onoga što ne znaju u uočavanje onoga što znaju. Gorčinu u ljubav.
Da, doista postoje takvi profesori i takve škole, koliko god to nevjerojatno zvučalo.
Članak u cijelosti možete pročitati ovdje