Prva stvar koja se može primjetiti kod Iraca je da su svi jako opušteni. Sve je lako, samo polako, nema brige….

Da im nije zrak tako vjetrovit i predivno čist, mislila bih da imaju neke velike dimnjake kroz koje dime maricu, jer se cijela nacija doima ko da je lagano napušena.

Vožnja autom je posebno iskustvo, pogotovo nakon usporedbe sa Zagrebom. Rijetko tko trubi, jako rijetko netko pretiče, a vožnju slaloma nisam uopće vidjela.

Krenuvši na cestu, po kojoj se svi voze krivom stranom, vozeći auto kojem je volan na krivoj strani i kojem je cijeli prazni dio auta na krivoj strani, naravno da sam vozila kao kombinacija stare ćorave babe od sto godina i plavuše koja ne zna di joj je glava a di volan.

Cirkus.

Ruta kojom redovno vozim izgleda ovako: pet minuta po normalnim ulicama do obilaznice, petnaest minuta po obilaznici i opet pet minuta nakon obilaznice.

Ok, do obilaznice svi normalno voze. Polako od semafora do semafora, ništa posebno.

Na obilaznici prvi problem: koja traka je za brzu vožnju, a koja za sporu? Još uvijek ne znam. Ja uhvatim jednu i ne mrdam. Svi voze stotku, ja sedamdeset do maksimalno devedeset. Drndam ja svojim tempom, odlučna kak se neću nervirati oko svih nervoznjaka koji u rush houru moraju trpiti glupaču koja štopa promet.

Čvrsto držim volan, nastojeći održati auto unutar dviju bijelih crta na cesti. Nije lako, auto mi bježi ulijevo, stalno mi ronda kad vozim po naboranim oznakama na podu koje, genijalcima ko ja, trebaju signalizirati da su previše uz rub.

Retrovizor? Tražim ga na desnoj strani, a nalazi se na lijevoj. Niš ne vidim kaj je iza mene. Dobro da ne vidim, sigurno netko blinka farovima.

Šta se dešava oko mene? Sigurno je već ratno stanje zbog gore navedene vrhunske vožnje.

Ništa.

Nitko ne trubi. Nitko ne blenda. Nitko uopće ne reagira.

Nitko ne vozi više od stotke ( takvo je ograničenje) i nitko ne vozi slalom.

Danima već pratim hoće li netko pošiziti zbog moje vožnje. Ništa.

Možda je to samo na cestama kojima ja vozim, možda sam ja gluha pa ne čujem kak trube, a možda su u šumi.

Čudaci. Valjda su napušeni.