Došavši u Irsku počeli smo pratiti Irske novine i svako toliko iskrsne neka nevjerojatna presuda za ogromnu odštetu za neke bizarne ozljede:
Žena dobila 20 000 eura jer je udarila koljenom o stol u restoranu
20 000 eura za lažnu optužbu da nije platio račun
77 000 eura jer je porezao ruku dok je skupljao račune sa stola
12.500 eura jer joj je boja za kosu skurila kosu
64 000 eura jer je pala u dućanu
200 000 eura jer je izgubila oko
160 000 eura za nepravedan otkaz
…ovako se može linkati unedogled.
Prvo mi je to bilo smiješno, pa glupo, pa fora, pa bizarno.
Kada se radi o djeci i ozljedama, onda to izgleda bitno drugačije:
7 milijuna eura za dječaka kojemu je oštećen mozak pri porodu
17.8 milijuna eura dječaku ozlijeđenom pri porodu
Ovih dana se ponovo pojavila Dijanina priča u medijima:
Dijana Aničič – dvadeset godina na sudu i još uvijek ništa
Dok sam živjela u Hr, pratila sam njezinu priču i jednostavno, kao i svi, klimala glavom na loše pravosuđe i prihvaćala stanje zdravo za gotovo. Kad si naviknut na loše, ni ne znaš za bolje.
– Iskreno vam kažem, ja sam na kraju snaga i ne bojim se za sebe, već za svoju djecu. Moj Duje već ima više kilograma od mene i sve mi je teže biti mu u potpunosti na pomoći. Sve lijekove koje on treba sama plaćam. Posao nemam jer tko će me zaposliti u ovakvoj situaciji kad stalno moram biti na rapolaganju svom djetetu, a ne mogu sebi priuštiti pomoć. Moja dvije godine mlađa kći također je žrtva situacije jer je sve silom prilika podređeno njezinu bratu. Boli me što postoji krivnja za njegov invaliditet i za smrt njegova brata, a do danas nitko nije sjeo na optuženičku klupu – ogorčena je Dijana Aničić.
Dokazano krivi, ali odštete nema
Na žalost, nije ona jedina, ovakvih priča ima bezbroj.
U Hr ljudi godinama pričaju o lošem pravosuđu, svi sve kao znaju ali pomaka nema. Preteški slučajevi koji bi trebali biti rješavani barem u nekom ljudskom razumnom roku, vode se desetljećima. Novinari malo poprate priču i sve ostane na tome.
Tek kad odeš negdje drugdje i kad vidiš da nije svugdje u svijetu tako, shvatiš kako se priče kao što je Dijanina u nekim zemljama uopće ne bi tako odvijale. Shvatiš da nepoštenje i nepravda nisu normalni dio života.
Shvatiš da oni koji bi trebali dijeliti pravdu rade svoj posao.
Shvatiš da kada pravosuđe funkcionira, pravda koliko god u nekom slučaju bizarna i smiješna, a u ostalima beskrajno važna – stigne na vrijeme.
