Ljetos, dok smo još upisivali djecu u školu, a bili smo u Hr, mailom smo dobili popis predmeta s kojeg djeca moraju izabrati koje predmete budu slušale ovu školsku godinu. Odabrale su predmete, došla jesen, počela nastava, ništa posebno.
Srednja škola traje šest godina, prve tri su junior cycle, a druge tri su senior cycle. Mlađa kćer bi ove godine trebala polagati malu maturu ( za upis u senior cycle ), a starija kćer bi ove godine trebala polagati veliku maturu ( za upis na faks).
Ne bi bilo ništa problematično u tim predmetima da baš nisu došle u godine kada se pišu završni ispiti i kad u biti u jednoj godini moraju nadoknaditi ono što su svi učili tri godine.
Mlađa ima problem s glazbenim. Ovdje se glazbeni uči otprilike kako kod nas u glazbenoj školi, poznavanje nota, čitanje nota, notni diktati.
Ode mlađa kćer kod Student Councelor pitati može li zamijeniti predmet za neki drugi.
Može.
Treba li doći mama u školu?
Ne treba.
Treba li poslati zahtjev?
Ne treba.
Ode starija kćer kod Student Councelor na savjetovanje za maturu, pita može li na maturi polagati predmete koje nema na popisu, kao što su npr. hrvatski i latinski?
Može.
Ne samo da može, nego onda ne mora ni pohađati nastavu iz dva predmeta koja neće polagati na maturi.
Treba li doći mama u školu?
Ne treba.
Treba li poslati zahtjev?
Ne treba.
Čekaj malo – ni zahtjeva, ni sjednice, ni ministarstva, ništa???
Čudna neka ta škola.
Nekoliko dana kasnije starija kćer odluči da bi ona ipak upisala godinu ranije jer neće stići kvalitetno pripremiti maturu.
Pogađate? Opet isto – ode kod Student Councelor – sve može, ne treba zahtjev, potpis, sjednica, ministarstvo, molbe, zamolbe, blijezi ni pečati.
Kad već mijenja godinu, onda bi ispočetka i birala predmete. Može.
Može li onda promijeniti i neke profesore jer misli da kod ovih kod kojih je do sad išla neće dovoljno naučiti za maturu? ( možete li zamisliti da netko u Hr školi uopće izgovori da smatra da kod nekog profesora neće dovoljno naučiti, pa bi ga promijenio???)
Može.
Aj ti mene zlato moje naruči kod te Student Councelor na razgovor.
Dođem ja tamo, žena me pristojno pozdravila, malo počavrljala i nastavila sve dogovarati sa djetetom. Uopće nisam trebala dolaziti. (ništa od zahtjeva, molbi, potpisa….)
Kada smo mislili da je sada konačno promijenjeno sve što je trebalo biti promijenjeno, profesorica iz engleskog kaže mojoj kćeri – mislim da bi trebala prijeći iz nižeg nivoa engleskog u viši. Jer, eto, oni nju (njih) prate (cijela četiri tjedna je išla u školu, kad su ju stigli upratiti) pa su zaključili da joj treba ponuditi jer ona to može.
OK, može i to.
Sad je valjda sve utvrđeno. E, nije.
Profesor iz matematike je rekao da mi trebala ići i na primjenjenu matematiku, uz redovnu. Jer, eto, oni nju prate, pa su zaključili…
I to sve bez zahtjeva, molbi, sjednica, vijeća, ministarstva….
Da bi priča imala još malo nevjerojatniji završetak – prelaskom u niži razred, ne moramo kupovati nove knjige. Ovdje se isti udžbenici koriste tokom sve tri godine junior ili senior kruga.
Nevjerojatno, jelda?
Refreshing
Nije nevjerojatno u državi u kojoj vam rodni ili vjenčani list vrijedi čitav život, gdje nema prijava/odjava prebivališta, biljega niti ovjere potpisa za svaku sitnicu.