Bilo koju večer u tjednu, pubovi, restorani, klubovi i sva ostala mjesta za izlaske su prepuni ljudi koji nakon posla idu van. To je pogotovo naglašeno četvtrkom i petkom, a vikendima je gužva neopisiva. Nisu samo prepuni unutra nego je najnormalnije da hrpa ljudi stoji ispred birtije jer unutra nema mjesta. U predbožićno doba u gradu je prava ludnica. Neki dan sam se vraćala sa jednog partija usred noći i obzirom da nisam baš često vani usred noći, prvo što me iznenadilo – grad je prepun i aktivan kao da je podne! Hrpe ljudi u pubovima, hrpe ljudi ispred, hrpe na cesti – usred noći.
Aj dobro, nije to ni neko čudo, no pravi izazov bio je naći prijevoz!
Naime, javni gradski prijevoz ne vozi nakon ponoći (ah ti truli kapitalisti kaj paze na radnička prava).
Obzirom da svi piju (a koliko mogu popiti, to je neopisivo, fakat tu visoko baždareni), nitko ne vozi nakon izlaska, taksiji su jeftini pa ih svi koriste.
No, što me fasciniralo – koliki je to broj taksija po noći! Nestvarno! Rijeke i rijeke, bezbrojna vozila isključivo taksija, mogu slobodno reći da onoliko koliko običnih vozila ima po danu na cestama, toliko je taksija po noći.
Uz svu tu količinu taksija, usred noći je prava lutrija uhvatiti onoga koji je slobodan. Ja sam svoj prijevoz (ne taksi) čekala dvadesetak minuta, za to vrijeme je samo u mojoj blizini bila hrpetina ljudi koji su pokušavali dobiti prijevoz putem telefona, mobilne aplikacije ili stojeći nasred ceste zaustavljajući taksi – potpuno bezuspješno.
Bilo je doista je impresivno gledati ceste na kojima uopće nema običnih vozila, samo rijeke taksija…
