Mi smo oni čudaci koji vole kazalište.
Što takve ljude može više razveseliti od činjenice da u rodnom gradu Oscara Wildea, upravo u tjednu kad doselimo u Dublin, počinje igrati najbolja predstava na svijetu???
The importance of being Earnest
Gledali smo ju nekoliko puta u Zagrebu, očekivali smo da će biti dobra, djelo je takvo da ne dopušta neuspjeh.
Predstava započinje klasično dobro, poznati citati, divan književni engleski jezik, jako lijepa gluma.
John i Algernon na visini zadatka. Dočarali su svaki svoj lik naprosto savšeno. Nose predstavu kao pero na dlanu.
Lady Bracknell – izvanredna. Oduševljava svakom rječju. Dočarava lik u potpunosti.
Gwendolen – umjerena, simpatična, onakva kakva i jest.
Pojavljuje se Cecily.
Mila, mala Cecily.
Zaobljenog lica, započinje glumu vrlo nedinamično, skoro pa dosadno. Pitam se u jednom trenutku ima li uopće mogućnost gestikulacije licem zbog tih punih obraza? Glumi li uopće ili samo izgovara tekst?
U trenutku kad skoro postajem razočarana njezinom izvedbom, ona preuzima riječ, predstavu i nosi, nosi!!
Fantastičan preobražaj iz bezvezne djevojčice u fenomenalan lik, uzbudljiv, dinamičan, njezina izvandredna sloboda na pozornici, kreativnost koju je doslovno razbacala po kazalištu, baca čitav ansambl u stranu i Cecily, Cecily, Cecily postaje i ostaje jedina zvijezda predstave.
Cecily, hvala ti na divnoj dobrodošlici u Dublin!