Tokom četvrtog razreda srednje škole (u Hr bi to bio drugi srednje) svi učenici su dužni naći posao u nekoj firmi, raditi tri tjedna i to im se bilježi kao work experience. Da bi našli posao, moraju imati CV. Tako sa 16 godina većina djece u Irskoj ima CV i nekakvo radno iskustvo. Ovdje nije nikakav problem naći takav posao jer firme na redovnoj bazi uzimaju klince na takve poslove. Tko se bolje snađe, može i dobiti neku plaću, ostali volontiraju, no posla ima.
Nakon toga, većina djece radi preko praznika. Ovdje je najnormalnija stvar da većina klinaca starijih od 16 godina preko ljeta radi.
Ovdje je najnormalnija stvar da hrpa klinaca i tokom školske godine radi vikendima.
Normalno je da rade, jer ima posla. Normalno je da rade jer imaju skoro tri mjeseca praznika. Normalno je da rade.
Mogu birati hoće li raditi puno radno vrijeme, nepuno radno vrijeme, par dana u tjednu, par sati u tjednu, sve kombinacije su moguće.
Osim što vrlo rano nauče da mogu zarađivati svoj novac i da ne moraju biti na teret roditelja, uče da je samostalnost stvarnost 🙂
Naravno da i ovdje ima puno onih koji ne rade, ima i puno onih koji jako dobro žive na teret države, no ja pišem o djeci koja su kvalitetno odgajana za kvalitetnu neparazitsku budućnost.
Volontiranje je toliko rašireno i uobičajeno da se može volontirati u svim djelatnostima koje se mogu zamisliti. Osim što se djecu uči društveno korisnom radu, uči ih se poslu, ponašanju na radnom mjestu, uvodi ih se u stvarni život.
Kroz volontiranje i ljetne poslove mogu vidjeti što im se od poslova sviđa, što ne žele raditi, u kojem smjeru žele nastaviti svoje školovanje.
Tokom fakulteta, poslove je još lakše naći jer firme vrlo rado i vrlo često uzimaju studente na praksu i to uvijek studente iz struke, tako da većina studenata tokom studija dobije vrlo jasnu sliku o tome što će raditi kasnije u životu. Nakon završetka faksa, većina studenata već ima radno iskustvno koje im je ogromna prednost pri zapošljavanju.
Tako je moja Plavuša počela raditi čim je završila školska godina. U našem kvartu su frendovi iz škole uredno zaposleni u dućanima, mekovima, knjižarama i raznim kafićima. Ne zato što su siromašni i moraju raditi, nego je to jednostavno dio odgoja i odrastanja.
Za usporedbu, moja Plavuša je prošle godine u Zg prala šajbe na jednoj pumpi, no taj posao je dobila isključivo zato jer je imala vezu! Bez veze ne bi dobila ni taj ni bilo koji drugi posao. Taj posao nikad nije doživljavala kao nešto što će joj koristiti kao work expirience, a o pisanju CV-ja uopće nije razmišljala jer ga ionako nije imala kome slati.
Do sada su ljetni praznici služili isključivo planiranju odlazaka na more i tulumarenja na račun roditelja (od zarade od pranja šajbi na pumpi nisu zaradili ni da odu u našu vikendicu na more).
Sada, moje obje Plavuše redovno diskutiraju o oglasima, na što će se javiti, gdje će ići raditi, koliko koji posao ima smisla jer će svaki posao staviti u CV, sa svakog posla će dobiti reference letter koji će prilagati uz CV kod javljanja na buduće oglase. Sada mogu planirati odlazak na praznike u neku drugu zemlju, a sve će si same platiti.
Ljetni praznici, iako traju skoro tri mjeseca, imaju sasvim novu dimenziju.
