Prije dvadesetak godina, jedna profesorica matematike u najtežoj gimnaziji u Hr, na prvom satu nastave rekla je učenicima:
Ja sam ovdje došla prenijeti znanje onima koji žele znati. Oni koji ne žele učiti, imat će dva, pod uvjetom da ne ometaju nastavu. Ja sam ovdje zbog onih koji žele raditi i ne želim trošiti energiju na one koji ne žele. Bio je to doista jedinstven stav.
Otprilike tako je i ovdje.
Testovi za kraj godine se pišu u zadnjem tjednu nastave, rezultati se dobivaju na početku iduće školske godine. Rezultati testova ne uzrokuju pad razreda. Rezultati testova služe da djeca i roditelji vide kako je gradivo savladano. Tko ne želi učiti, neće ga se tjerati da ponovo upiše godinu jer nije savladao gradivo.
Čak ni oni koji su prepisivali na ispitima, pa su izbačeni s ispita, ne padaju razred, nego im u rezultatima piše 0%
No, nedavno smo otkrili da mnogi ipak ponavljaju razrede.
Tko nije savladao gradivo, može ponovo upisati godinu, ako želi. Ne mora. No i onaj tko jest savladao gradivo, može ponovo upisati godinu.
Čudno, jelda?
Naime, ovdje je sasvim normalno da onaj tko je ambiciozan, ponavlja neki od zadnja dva razreda pred maturu. Obzirom da je četvrti razred (u Hr bi to bio drugi srednje) neobavezan, neki učenici idu ravno u peti razred (treći srednje u Hr). Na taj način bi išli na maturu godinu dana ranije od svojih vršnjaka. Tu ambiciozna djeca dobivaju priliku ponoviti godinu i bolje utvrditi gradivo za maturu.
Osim te situacije, vrlo često je i ponavljanje zadnjeg razreda pred maturu. Onaj tko želi upisati neki težak faks i misli da nije spreman za maturu ili ne dobije dovoljno bodova na maturi, najnormalnije ide ponovo u zadnji razred i pripremi se bolje. Takve učenike se posebno cijeni jer se zna zašto ponavljaju godinu. Takvi učenici su i jedini koji ponavljaju godinu.
Da, ovdje ne ponavljaju razred oni koji su neuspješni i kojima je to kazna, nego oni koji žele biti uspješniji.
Profesori su oduševljeni djecom koja ponavljaju razrede. Takva djeca su motivacija i nagrada profesorskom radu. Profesori ne moraju trošiti znanje, energiju i emocije na propalitete. Rade s onima zbog kojih su i krenuli u profesorsku profesiju.
Profesori ne moraju pokušavati preodgojiti one koji ne žele učiti – ionako ih nitko ne može natjerati da uče, prema tome zašto bi se fokusirali na neradnike ako se mogu posvetiti onima koji žele znati?
Tko ne želi učiti ili nije za školu, jednostavno ne mora. Nitko ne troši živce ni djece ni profesora zbog učenika koji ne žele raditi. Oni prolaze kroz školski sustav, na kraju polože ili ne polože maturu i idu u život bez nekog znanja, ali i bez frustracija iz škole.
Na kraju priče, svi kroz školski sustav prolaze sretni – i profesori i uspješna i neuspješna djeca.
–
