Dublin je prepun vjeverica. Osim što je normalno da ih ima u svim parkovima, ima ih i u ulicama u kojima nema parkova, jednostavno žive negdje u drveću ili grmlju, bez obzira na aute i ljude koji prolaze.

“Naše” dvorište je jedan veliki zatvoreni park koji je dom nekoliko vjeverica.

Današnji dan je za njih bio jako aktivan, počelo je padati kestenje iz susjednog vrta i svakako je bilo bitno skupiti ih što više.

Prvo je naša susjeda marljivo trčala od svoje kuće do otpalih kestena.

Došla je do dijela sa kestenima. Na pola puta između njezinog drveta i kestenja koje je na podu, nalazi se naša terasa. U ovom trenutku me je skužila, ukipila se vjerojatno misleći – ako se ne pomaknem, možda me ne skuži i ode.

Kad je skužila da ne budem otišla, procijenila je koliko je situacija opasna, koliki je omjer između potencijalne opasnosti i štete od ostavljanja kestena i krenula u akciju.

Korak po korak….

…manevar za izbjegavanje protivnika…

….priprema….

….i hooooop!!! imam gaaaaaaa!!!!!

Sad samo moram snimiti kojim putem do doma……

….jedan….

….dva…

…i doviđenja do idućeg kestena……

Fale mi Elsa, Toto i Zlatko….