Dublin je prepun vjeverica. Osim što je normalno da ih ima u svim parkovima, ima ih i u ulicama u kojima nema parkova, jednostavno žive negdje u drveću ili grmlju, bez obzira na aute i ljude koji prolaze.

“Naše” dvorište je jedan veliki zatvoreni park koji je dom nekoliko vjeverica.

WP_20150908_13_06_23_Pro

Današnji dan je za njih bio jako aktivan, počelo je padati kestenje iz susjednog vrta i svakako je bilo bitno skupiti ih što više.

Prvo je naša susjeda marljivo trčala od svoje kuće do otpalih kestena.

DSC_2236

Došla je do dijela sa kestenima. Na pola puta između njezinog drveta i kestenja koje je na podu, nalazi se naša terasa. U ovom trenutku me je skužila, ukipila se vjerojatno misleći – ako se ne pomaknem, možda me ne skuži i ode.

DSC_2247-3

Kad je skužila da ne budem otišla, procijenila je koliko je situacija opasna, koliki je omjer između potencijalne opasnosti i štete od ostavljanja kestena i krenula u akciju.

Korak po korak….

DSC_2254

…manevar za izbjegavanje protivnika…

DSC_2258

….priprema….

DSC_2259

….i hooooop!!! imam gaaaaaaa!!!!!

DSC_2261

Sad samo moram snimiti kojim putem do doma……

DSC_2262-2

….jedan….

DSC_2263

….dva…

DSC_2268

…i doviđenja do idućeg kestena……

DSC_2274-2

Fale mi Elsa, Toto i Zlatko….

 

 

2 Comments

Comments are closed.