Još davnih dana, na samom početku moje Irske avanture bila mi je totalna fora kako mi je taksist spremno vratio sitniš. Pisala sam i o nevjerojatnom broju taksija i ogromnoj potražnji za njima.

Doista, taksija ima bezbroj i uvijek ih fali, nemju uopće problema ni s Uberom niti s konkurencijom jer jednostavno imaju dovoljno posla. Putnici zadovoljni jer su taksiji povoljni, taksisti zadovoljni jer imaju posla.

Dublin ima genijalnu aplikaciju kojom se naruči taksi, na ekranu vidiš za koliko dolazi i gdje se točno nalazi, gotovinu uopće ne moraš imati sa sobom jer ako želiš, platiš karticom. Moram priznati da uz povoljne cijene i dobru aplikaciju, korištenje taksija je postalo sasvim uobičajeno.

Ovih dana se pojavila nova dimenzija priče o taksijima: naravno da i ovdje postoje mudrijaši koji pokušavaju prevariti klijente, najčešće turiste, no ono što je neobično je način na koji se država i taksi udruženje obračunavaju s njima:

Gardai clampdown on taxi ripping  – policija organizira akcije kojom provjeravaju voze li taksisti rutama kojima povećavaju cijenu vožnje. Akcija se održava na cesti koja vodi od aerodroma, ali nije najkraći put prema gradu. Najčešće su to turisti koji ne znaju kako bi trebao izgledati najkraći put do odredišta pa taksisti misle da ih mogu malo više oderati. Onda ih sačekaju dečki u plavom i malo si pročavrljaju.

Zanimljivo je da je čak i Taxi udruženje podržalo akciju u svrhu zaštite taksista koji rade legalno i pošteno.

Policijsko kažnjavanje je zanimljiva pojava za Irsku jer je ovdje općepoznato da policija rijetko kad kažnjava vozače. Na primjer ako nemate vozačku dozvolu uz sebe ili ako niste platili road tax, neće vam odrati kaznu, nego će vam dati rok od nekoliko dana da riješite što trebate.

Naime, reklo bi se da ne kažnjavaju obične vozače za neopasne prekršaje, ali itekako znaju kazniti onoga koga treba.

Čudaci 😀